Maloljetni borci ARBiH, VRS i HVO-a na Sokocu: Nema ideala koji je vrijedan dječijeg života

Sokolac1
"Da vratite vrijeme nazad, da li biste se ponovo dobrovoljno prijavili u rat?", jedno je od pitanja koje su mladi Sokoca postavili na druženju sa bivšim maloljetnim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), Vojske Republike Srpske (VRS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), održanom u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost koji implementira CRS.

"Učinili bismo sve što je u našoj moći da sklonimo svu djecu kako ne bi proživjeli ni minut onoga što smo mi proživjeli. Mladi ljudi su u ratnim vremenima ‘materijal za manipulaciju’, govorili su nam sve najgore o ‘onim drugim’, završili smo s puškom, vidjeli i proživjeli svega, prošli patnju i bol, a kad danas pogledamo na to vrijeme vidimo da smo prevareni", kazao je Kemal Šalaka iz Udruženja maloljetnih dobrovoljaca odbrambeno-oslobodilackog rata 1992.-'95. Kantona Sarajevo, a s njim su se složili i ostali učesnici druženja - nekadašnji borci HVO-a Mario Bošnjak, Vladimir Perić i Robert Šuban, te nekadašnji maloljetni vojnici Armije BiH Edin Velić i VRS Mitar Popović.

Nekada su bili na suprotnim stranama, a danas zajedno mladima govore o štetnim posljedicama koje je na njih ostavilo učešće u ratu.

"U ratu smo izgubili prijatelje, a danas smo bolesni, ostavljeni ‘na ledini’, mnogi bez škole, nosimo se sa posttraumatskim stresom, i želja nam je podijeliti ono što smo prošli kako se vama i vašim vršnjacima nikad ništa slično ne bi dogodilo. Nema tog ideala koji je vrijedan ijednog dječijeg života", poručili su.

"Prije rata sam imao prijatelje svih nacionalnosti, nikoga nisam razlikovao. Zaglavio sam praktično kao dijete u ratu, prošao svašta i o samim dešavanjima iz rata ne želim da pričam, da me podsjeća, jer mi valja navečer leći pa se onda budim u znoju...", ispričao je Mario Bošnjak iz Sarajeva.

Sokolac4

Mitar Popović iz Doboja poručio je da bi bio najsretnii da mu je neko nekada ispričao o tome šta je rat, kao što on danas priča mladim ljudima.

"Nemojte dozvoliti sebi da nekoga mrzite samo jer je iz drugog naroda. Rat nikome nije donio ništa dobro, evo nas – danas pijemo lijekove, naša prava su ugrožena i osim nas samih slabo iko o nama brine. Bio bih najsretniji da je tada meni imao neko ispričati ovo što mi danas pričamo vama", kazao je Popović.

Vladimir Perić iz Nove Bile kaže da je u rat otišao sa nepunih 16 godina:

"Pobjegao sam od kuće i prijavio se, mislio sam da ću postati važan kad mi daju pušku i pištolj. Tada sam mislio da sam najpametniji, a danas kad na sve pogledam, vidim da baš i nisam bio. Do rata sam bio uzorno dijete, išao u glazbenu školu, svirao klarinet. Poslije rata sam uspio završiti srednju ali ne i fakultet", ispričao je Perić.

Sokolac9

"Rat je nešto najgore što se čovjeku može desiti. Danas ima mladih koji se mrze preko tipkovnica, a nisu svjesni da ih mržnja može uvesti u ratna dešavanja, a to ne vodi nigdje", kazao je Robert Šuban iz Novog Travnika.

Potresna svjedočenja iznio je i Edin Velić.

"Bili smo vaših godina kad smo se našli u ratu, ne želimo da se to desi vama. U ratu sam ranjen, imam 80 posto invaliditeta i želim vam poručiti da treba da se slažete, komunicirate i upoznajete, da ne dočekate ono što smo mi dočekali", poručio je mladima Edin Velić.

Đorđe, učenik prvog razreda Srednjoškolskog centra "Sv. Vasilije Ostroški" Sokolac, nakon razgovora sa nekadašnjim maloljetnim borcima tri različite vojske, kaže da nije imao priliku prisustvovati sličnim druženjima na kojima zajedno razgovaraju ljudi koji su bili na različitim stranama u ratu.

"Ovo je odličan način za edukaciju mladih. Svidjelo mi se kako svi razgovaraju otvoreno, bez ikakve mržnje i bez nacionalizma", kaže Đorđe, a Andrea i Una iz drugog razreda kažu da su imale priliku prisustvovati ‘živim bibliotekama’ koje su također održane u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost i gdje su na jednom mjestu mogle čuti priče ljudi iz različitih naroda.

"Projekat mi je odličan i mislim da je važno na jednom mjestu čuti sve ove priče, kako bi se prekinulo s mržnjom i predrasudama jednih prema drugima", kaže Andrea.

Sokolac8

Profesorica historije Marina Blagojević, koja je prisustvovala druženju, kaže da su ovakva druženja korisna kako bi mladi "dobili priliku da se na ovaj način upoznaju sa događajima iz '90.-ih, koje na ovim područjima još nismo prevazišli":

"Na ovaj način imaju priliku da sami razviju svijest i empatiju o tome i da ne dopuste da budu na bilo koji način zavedeni u šovinizam. U tom smislu su posebno korisne aktivnosti koje se provode kroz USAID-ov projekat PRO-Budućnost koji promoviše mir, toleranciju, međureligijski i međuetnički dijalog", kaže Marina Blagojević.

crs-LOGOWEB.png

Maloljetni borci ARBiH, VRS i HVO-a na Sokocu: Nema ideala koji je vrijedan dječijeg života

Sokolac1
"Da vratite vrijeme nazad, da li biste se ponovo dobrovoljno prijavili u rat?", jedno je od pitanja koje su mladi Sokoca postavili na druženju sa bivšim maloljetnim borcima Armije Republike Bosne i Hercegovine (ARBiH), Vojske Republike Srpske (VRS) i Hrvatskog vijeća obrane (HVO), održanom u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost koji implementira CRS.

"Učinili bismo sve što je u našoj moći da sklonimo svu djecu kako ne bi proživjeli ni minut onoga što smo mi proživjeli. Mladi ljudi su u ratnim vremenima ‘materijal za manipulaciju’, govorili su nam sve najgore o ‘onim drugim’, završili smo s puškom, vidjeli i proživjeli svega, prošli patnju i bol, a kad danas pogledamo na to vrijeme vidimo da smo prevareni", kazao je Kemal Šalaka iz Udruženja maloljetnih dobrovoljaca odbrambeno-oslobodilackog rata 1992.-'95. Kantona Sarajevo, a s njim su se složili i ostali učesnici druženja - nekadašnji borci HVO-a Mario Bošnjak, Vladimir Perić i Robert Šuban, te nekadašnji maloljetni vojnici Armije BiH Edin Velić i VRS Mitar Popović.

Nekada su bili na suprotnim stranama, a danas zajedno mladima govore o štetnim posljedicama koje je na njih ostavilo učešće u ratu.

"U ratu smo izgubili prijatelje, a danas smo bolesni, ostavljeni ‘na ledini’, mnogi bez škole, nosimo se sa posttraumatskim stresom, i želja nam je podijeliti ono što smo prošli kako se vama i vašim vršnjacima nikad ništa slično ne bi dogodilo. Nema tog ideala koji je vrijedan ijednog dječijeg života", poručili su.

"Prije rata sam imao prijatelje svih nacionalnosti, nikoga nisam razlikovao. Zaglavio sam praktično kao dijete u ratu, prošao svašta i o samim dešavanjima iz rata ne želim da pričam, da me podsjeća, jer mi valja navečer leći pa se onda budim u znoju...", ispričao je Mario Bošnjak iz Sarajeva.

Sokolac4

Mitar Popović iz Doboja poručio je da bi bio najsretnii da mu je neko nekada ispričao o tome šta je rat, kao što on danas priča mladim ljudima.

"Nemojte dozvoliti sebi da nekoga mrzite samo jer je iz drugog naroda. Rat nikome nije donio ništa dobro, evo nas – danas pijemo lijekove, naša prava su ugrožena i osim nas samih slabo iko o nama brine. Bio bih najsretniji da je tada meni imao neko ispričati ovo što mi danas pričamo vama", kazao je Popović.

Vladimir Perić iz Nove Bile kaže da je u rat otišao sa nepunih 16 godina:

"Pobjegao sam od kuće i prijavio se, mislio sam da ću postati važan kad mi daju pušku i pištolj. Tada sam mislio da sam najpametniji, a danas kad na sve pogledam, vidim da baš i nisam bio. Do rata sam bio uzorno dijete, išao u glazbenu školu, svirao klarinet. Poslije rata sam uspio završiti srednju ali ne i fakultet", ispričao je Perić.

Sokolac9

"Rat je nešto najgore što se čovjeku može desiti. Danas ima mladih koji se mrze preko tipkovnica, a nisu svjesni da ih mržnja može uvesti u ratna dešavanja, a to ne vodi nigdje", kazao je Robert Šuban iz Novog Travnika.

Potresna svjedočenja iznio je i Edin Velić.

"Bili smo vaših godina kad smo se našli u ratu, ne želimo da se to desi vama. U ratu sam ranjen, imam 80 posto invaliditeta i želim vam poručiti da treba da se slažete, komunicirate i upoznajete, da ne dočekate ono što smo mi dočekali", poručio je mladima Edin Velić.

Đorđe, učenik prvog razreda Srednjoškolskog centra "Sv. Vasilije Ostroški" Sokolac, nakon razgovora sa nekadašnjim maloljetnim borcima tri različite vojske, kaže da nije imao priliku prisustvovati sličnim druženjima na kojima zajedno razgovaraju ljudi koji su bili na različitim stranama u ratu.

"Ovo je odličan način za edukaciju mladih. Svidjelo mi se kako svi razgovaraju otvoreno, bez ikakve mržnje i bez nacionalizma", kaže Đorđe, a Andrea i Una iz drugog razreda kažu da su imale priliku prisustvovati ‘živim bibliotekama’ koje su također održane u okviru USAID-ovog projekta PRO-Budućnost i gdje su na jednom mjestu mogle čuti priče ljudi iz različitih naroda.

"Projekat mi je odličan i mislim da je važno na jednom mjestu čuti sve ove priče, kako bi se prekinulo s mržnjom i predrasudama jednih prema drugima", kaže Andrea.

Sokolac8

Profesorica historije Marina Blagojević, koja je prisustvovala druženju, kaže da su ovakva druženja korisna kako bi mladi "dobili priliku da se na ovaj način upoznaju sa događajima iz '90.-ih, koje na ovim područjima još nismo prevazišli":

"Na ovaj način imaju priliku da sami razviju svijest i empatiju o tome i da ne dopuste da budu na bilo koji način zavedeni u šovinizam. U tom smislu su posebno korisne aktivnosti koje se provode kroz USAID-ov projekat PRO-Budućnost koji promoviše mir, toleranciju, međureligijski i međuetnički dijalog", kaže Marina Blagojević.

Više od 70.000 građana - žrtava rata, žena, vjerskih i političkih lidera, mladih, aktivista, NVO-a,  lokalnih ključnih aktera i ostalih - je direktno uključeno u izgradnju dugotrajnog i održivog mira u Bosni i Hercegovini

CATHOLIC RELIEF SERVICES

Zagrebačka 18, 71000 Sarajevo
Telefon: 033 726 800
Fax: 033 726 824

Stavovi autora izraženi na ovoj web stranici ne moraju odražavati stavove USAID-a ili Vlade SAD-a.
The views presented on this web-site do not necessarily reflect the views of USAID or the US Government.