O manipulaciji kolektivnom sviješću i zašto smo i danas postkonfliktno društvo, za naš list govori direktorica projekta PRO-Budućnost Majda Behrem-Stojanov
- Čak i deklarativno usvajanje Platforme za mir u ova vremena koja su, u najmanju ruku, turbulentna znači mnogo, bez obzira na to što je prošlo 30 godina poslije rata. Međutim, nije dovoljno samo javno deklarisanje, treba stajati iza principa izgradnje trajnog mira.
SVI SMO ODGOVORNI
Neophodno je da svi nekim svojim djelima i gestama pokažu da su suštinski opredijeljeni za mir.
KO JE SVE NA PLATFORMI?
- Projekat se u ovoj drugoj fazi implementira šest godina i mi smo uspjeli ostvariti suradnju na Platformi u oba doma Parlamentarne skupštine, među prvima su tu načelnici i gradonačelnici više od 60 općina u BiH, općinska vijeća i kantonalne skupštine, usvojili su je neki vjerski lideri i velikodostojnici, također većina političkih stranaka i mediji. Mi smo velika porodica u koju su dobrodošli svi koji zagovaraju vrijednosti humanizma, empatije, ljudskih prava i tako dalje.
NAVEDITE NEKE PRIMJERE?
- Kad je u Krajini bila najgora sezona migrantske krize, oko 90 posto lokalnih zajednica priskočilo je kao podrška, organizovali smo dolazak brojnih načelnika i gradonačelnika u Bihać, što je ispunjenje dijela Platforme koja se odnosi na solidarnost sa susjednim općinama. Prije koju godinu ni država nije bila spremna, sav teret je pao na leđa jedne lokalne zajednice, što nije korektno, a mi smo bili među prvima tu da priskočimo u pomoć. Pored moralne podrške, gdje su gradovi bili zajedno rame uz rame, bilo je tu i donacija, iz Vareša nova cisterna za vodu, Jajce je poslalo brašno, Banja Luka i Centar Sarajevo nešto novca, sve je bilo transparentno. Građani cijele BiH vidjeli su tu sliku ljepše države.
OBIČNI GRAĐANI IMAJU LIJEPE ODNOSE, MEĐUTIM, GLEDANO KROZ POLITIKU I MEDIJE, STIČE SE DRUGAČIJI DOJAM. ZAŠTO, KO JE KRIV?
- Svi mi nosimo dio odgovornosti. Vijest je kad čovjek ujede psa, odnosno, prolaze naslovi sa dozom konflikta, manipulacija strahom. Samim tim konzumenti vijesti naprosto lakše posežu za grozotama. Evo, svi prate ovo što se desilo u školi u Beogradu i to je strašno. Mnogo je teže da se u svemu tome nađu one informacije koje promovišu pozitivne vrijednosti. Dakle, do nas je, takvi smo po prirodi. Najveća odgovornost je na organima vlasti, a nama je opet najlakše napraviti pozitivne pomake u lokalnim zajednicama. Na primjer, zajedničke posjete mjestima stradanja koje smo organizovali sa načelnicima općina u ZDK-u i dijelu RS-a (Doboj, Maglaj, Žepče, Petrovo, Doboj-Jug) gdje se pokrenuo taj mirovni aktivizam. To je jedini pravi put da se iz prošlosti konačno izađe.
IPAK, DALEKO GLASNIJA MANJINA OSTAVLJA GROZNE KOMENTARE NA TAKVE DOGAĐAJE. ZAŠTO TA UPORNA GRUPACIJA DIKTIRA NAŠE STANJE REALNOSTI?
Ogromne gubitke i tragedije koje su građani BiH pretrpjeli sistemski ne razumijemo, otud ono pitanje ko će miriti mlade u ovoj zemlji i zašto da ih mire kada se oni nisu bili ni rodili u vrijeme konflikta? Botova ima i starih i mladih, to su sve taoci decenija loših politika, nemogućnosti da se vidi bilo kakav napredak i odsustvo sistemske iskrene brige da se dođe do pojedinačnih i kolektivnih rezolucija, kako bi se moglo ići dalje. Ostali smo zarobljeni kao postkonfliktno društvo puno jada.
DOKAD ĆEMO BITI POSTKONFLIKTNO DRUŠTVO I, AKO TO ZAISTA TRAJE TOLIKO GODINA KAO U NAŠEM SLUČAJU, ZAR SE ONDA SVAKI KUTAK NA ZEMLJI NE BI MOGAO TAKO NAZVATI?
- Neke stvari traju dugo, nema konkretnog odgovora. Kod nas ne treba biti veliki stručnjak da se primijeti da smo još izuzetno konfliktno i podijeljeno društvo, imamo tri različita politička društva i moramo tražiti način integracije.
ISTINSKA INKLUZIJA
- Mi smo radeći na projektu sa logorašima prvo imali jednonacionalnu grupu, pa kad smo uvodili i one druge, neki su odmah prihvatili videći sebi mogućnost iscjeljenja, neki su to drastično odbijali, da bi na kraju svi postali najbolji prijatelji. Radeći sa mladima, čim se malo zagrebe po površini, kao problem dođe priča o brojevima, koliko kojih ima. Ono jeste lijepo da je BiH raznolika i šarena kao ćilim, ali treba tu istinsku inkluziju prihvatiti.
GRADIMO LI MIR KOJI JE NA STAKLENIM NOGAMA?
- Stvarno sam ubjeđenja da je do nas, nama trenutno niko ne brani da idemo naprijed, čak nas svi u tome podržavaju. Mi baziramo društvo na normama koje su prihvatljive savremenom svijetu i naprednim društvima. Ne možemo slijepo slijediti sve i treba se kritički osvrtati, čak i prema tim normama koje postoje u društvu, ali i onima koje su običajnog i kulturološkog karaktera. A ostvarenje jednakosti i pravednosti i jeste demokratija kakva nam nedostaje.
