Nataša Vračarić je gimnaziju završila u Loznici, a u Bijeljinu je došla na studije. Nakon tri godine u Bijeljini, Nataša se uključila u različite aktivnosti koje realiziraju mladi u lokalnoj zajednici. Danas razmišlja o tome kako grad u kojem živi može učiniti boljim mjestom za mlade.
“Došla sam ovde na studije. To mi je bila prilika da vidim jednu potpuno drugačiju sredinu. Danas sam tu već tri godine i osećam ovaj grad već dovoljno svojim da razmišljam o odgovornosti koju imam tu, da menjamo prostor u kojem živimo. Okrenuta sam volonterskom radu još od petnaeste godine, to je nekako dio mog identiteta, uz koji možete vezati još brojne druge ideje, stavove, koji možda odudaraju od većine, ali su upravo neki pokretač“, kaže Nataša.
Upoznala je Emina Malkića iz Živinica, u naprednom mirovnom kampu projekta PRO-Budućnost, koji se održao u Karakaju. Povezao ih je aktivizam kroz rad u ovoj organizaciji, ali su ostali u kontaktu i često su razgovarali o tome šta se dalje može učiniti na uključivanju mladih u promjene u gradovima u kojima žive.
“Od srednje škole uvek sam mislila da možeš sam promeniti ono što ti se ne dopada. Organizovali smo matursku ekskurziju, premda zbog promena propisa nije bilo planirano da idemo. Pokrenula sam preuređenje školskog dvorišta i napravila park, zajedno sa ekipom mladih ljudi koji su bili spremni uraditi nešto. Mogu reći da su poplave iz 2014. godine bile važan događaj koji je oblikovao celu generaciju volontera. Tada se osećaj potrebe nekog doprinosa preneo na ljude koji inače nisu obuhvaćeni onim uobičajnim krugovima aktivista vezanih za nevladine organizacije”, pojašnjava Nataša.
Sa Eminom se uključila u inicijativu “Gdje su mladi?!”, koja je okupila mlade aktiviste iz cijele zemlje kroz USAID-ov projekat PRO-Budućnost (Povjerenje, razumijevanje, odgovornost za budućnost), posvećen izgradnji mira i povjerenja u Bosni i Hercegovini. Kaže da takve inicijative ohrabruju razgovor i tjeraju mlade da izraze svoj stav i mišljenje.
“Bijeljina je grad koji se stalno gradi, jedan je od većih u RS-u, ima neke velike ciljeve na papiru, ali se zajednica suočava sa svakodnevnim izazovima u stvarnosti, od kanalizacije do manjka parkova u centru grada. Rado bih se uključila u pokretanje mladih ljudi na neku aktivnost, naprimer, da napravimo nove parkove širom grada. Zašto ne bismo to dali novim generacijama, kada su ljudi naše generacije uskraćeni za takve i druge sadržaje”, dodaje Nataša.
Nataša kaže da je uvijek izazov okupiti mlade ljude i mobilizirati ih na akciju, ali da glasovi nekoliko pojedinki i pojedinaca mogu promijeniti takvo stanje.
“Mladi nisu aktivni jer često ne vide poentu da budu. Često ostanu neinformisani, ne saznaju šta sve mogu da urade. S jedne strane je to i manjak interesa, zanimanja, a s druge strane ne osećaju da je njihovo mišljenje bitno. Iz toga se prirodno dolazi do neaktivnosti. Kada odete u međunarodne kampove, nekad je izrazito stresno objasniti unutrašnje odnose u BiH, sve podele, kao i sve druge izazove u regionu. Ali, kada se vratite ovde, onda barem shvatamo sve to i možemo da se okrenemo nečemu drugačijem, da predložimo nešto što može unaprediti naše živote i učiniti da prostor u kojem živimo osećamo svojim. Možemo zajedno. Hajde samo da učinimo nešto da zaustavimo trendove koji čine da se nikada više nije radilo na tome da se obezvredi mišljenje mladih”, zaključuje Nataša.
